Folklorna sekcija uz pratnju tamburaškog orkestra na svojem programu danas ima uvježbane slijedeće plesne koregrafije:

Pjesme i plesovi Baranje [više]
Pjesme i plesovi Bunjevaca [više]
Pjesme i plesovi Posavine [više]
Pjesme i plesovi zagrebačkog Prigorja [više]
Žensko kolo iz Ražanca - Dalmacija [više]
Pjesme i plesove Slavonije [više]
Pjesme i plesove Hrvatskog Zagorja [više]

Društvo također ima uvježbano 20-ak narodnih pjesama iz cijele Hrvatske, a također i 10-ak pjesama crkvenog sadržaja koje izvodi samo vokalno ili pak uz pratnju tamburaškog orkestra.
Vokalni solista Zdravko Košćak uz pratnju tamburaškog orkestra na repertoaru ima preko 50 najpopularnijih narodnih ili tamburaških pjesama.

Na taj način Društvo je spremno izvesti samostalan program u trajanju od 5 minuta do 2 sata ovisno o potrebi ili želji organizatora.

BARANJA
Trajanje: 8 minuta
Izvedba: 6 plesača i 6 plesačica. Pjesma i ples uz glazbenu pratnju

Glavne odrednice folklora ovog kraja su sitni, titravi i čvrsti plesni koraci te ples u trojkama - muškarac s dvije djevojke. Velik dio plesova se i pleše u trojkama u kojima djevojke imaju sekundarnu ulogu, a muškarci su ti koji plijene pažnju svojim plesnim umijećem.

Iznimno bogatstvo kraja očituje se i u vrlo bogatim i kolorističnim nošnjama izvezenim biljnim i životinjskim ornamentima. Muške nošnje su neobične time što muškarci, preko gača, nose svezane pregačice. U Baranji su očuvani stari plesovi - sitne bole, todore, račne i šokačko kolo. Pratnja baranjskih plesova je uvijek tamburaška, često uz pratnju gajdi.

Za ove plesove karakteristično je da se sastoje iz dva dijela koje plesač izvodi drugačijim koracima nego plesačica. Dok one smjerno i suzdržano prate ples plesača,oni se ističu plesom sa puno ukrasnih koraka i njihovih kombinacijama popraćenih zvukom zvečki pričvrščenih za čizme, koje su zamjena za nekadašnje mamuze.

Bunjevci su Hrvati nastanjeni u Vojvodini, kuda su naselili u davna vremena iz okolice riječice Bune u Hrvatskoj.

POSAVINA
Trajanje: 12 minuta
Izvedba: 6 plesača i 12 plesačica. Pjesma i ples uz glazbenu pratnju

U prošlim vremenima seljački je ples bio ne samo izraz životne radosti,nego i jaki element u magijskom djelovanju na prirodu,na dobar urod i na suzbijanje nedaća koje prate neprosvijećenog čovjeka.Takav je i ples "Dučec", u kojem se trebalo skakati što više u Zrak, je koliko će se visoko skakati -toliko će narasti lan.Pored ovog plesa rado se pleše u parovima parovni plesovi "Staro sito","Repa"(ili kako se još naziva "Ženina volja"), te zatvorena kola gdje plesači ponekad znaju podići plesačice u zrak i vrte ih kao vrtuljak.

"Dobar večer, dobri ljudi" je prigodna božićna i novogodišnja čestitka iz Hrvatskog Zagorja, koja se pjevala domaćinima sa željom da bi u novoj godini svi ukučani bili zdravi te da bi im usjevi dobro rodili. Tom pjesmom započinje splet zagorsko - prigorskih plesova. Slijede "Sukačko kolo" (kolo kuharica u svadbama), "Polka" i "Drmeš" donedavno glavni svatovski plesovi Zagrebačkog Prigorja.

Na sjevernom Jadranu u zadarskoj okolici nadomak otoka Paga smjestilo se selo Ražanac.Selo je obilježeno specifičnim folklornim izričajem.

Kako je primarno muško zanimanje bilo vezano uz more, točnije ribarenje žene su ostajale same. Zbog toga u ovom ženskom kolu bez muzičke pratnje (nijemo kolo), žene pokazuju svoju snagu, spretnost i zdravlje. Dakle sve bitno za nošenje sa svakodnevnim obvezama i dužnostima u kućanstvu i životu bez muškarca.

Karakterom vedre i često komične pjesme, sitni plesni koraci i kolo kao najkarakterističniji ples glavne su odrednice slavonskog folklora. Kolo je najstariji ples koji je omogučavao javne kritike društva i pojedinaca zajednice putem deseteračkih dvostiha pjevanih u kolu. Deseterački stihovi pjevali su se na melodije bećaraca, svatovaca, pokladaraca, drumaraca u kolu. Žene su bile te koje su započinjale pjesmu prekidajući svirku tamburaša. Uz obveznu tamburicu u slavonskom folkloru nisu rijetke ni gajde ni tambura - samica.

Sjeverozapadni dio Hrvatske poznat kao Hrvatsko zagorje, omeđen je slovenskom i mađarskom granicom čiji su utjecaji izraženi u zagorskom folkloru, te s južne strane Zagrebačkom Gorom. Osebujni zagorski brežuljci doimaju se začudno i nestvarno, te su česta tema zagorskih pjesama.